NSK
NSK

Digitalni akademski repozitorij (DAR)

time: 0.0026569366455078
 
Naslov:Rekonstrukcija baltoslavenskih osobnih zamjenica : s posebnim osvrtom na naglasak / Mate Kapović
Vrsta:Disertacija, tekst
Područje: Jezikoslovlje
Predmet:Baltoslavenski jezici, Zamjenice, Baltoslavenski jezici, Naglasci
Voditelj(i):Matasović, Ranko
Datum objave: 2006
Jezik:hrvatski (hrv)
Format:30 cm
Sažetak (hr):
U radu se daje iscrpan pregled sustavâ osobnih zamjenica svih baltoslavenskih jezika i njihove povijesti te se rekonstruira općeslavenski, istočnobaltijski, zapadnobaltijski, baltoslavenski i indoeuropski sustav osobnih zamjenica, kao i njihov naglasni sustav. Baltoslavenski se sustav osobnih zamjenica izvodi iz indoeuropskoga te se posebna pažnja posvećuje upotrebi baltoslavenske jezične grañe pri rekonstrukciji indoeuropskih osobnih zamjenica. U radu su takoñer obrañeni mnogi problemi slavenske i baltoslavenske povijesne fonologije, akcentologije i morfologije vezani uz rekonstrukciju osobnih zamjenica. U slavenskom su izvorno postojala dva oblika zamjenice 1. lica jednine u nominativu koja su imala različitu akcentuaciju - *jaɾ i *jãzhard < *jāzhardʀ. Oba su ta oblika naslijeñena iz indoeuropskoga prajezika i izvode se iz praoblika *égacutenosp (>*jaɾ) i *egacutenospHóm (>*jāzhardʀ). U slavenskom je poslije došlo do poopćenja jednoga od oblikâ i jednoga od naglasaka kako u kojem jeziku. Staroslavenski je oblik azhard postao nepravilnom allegro-promjenom početnoga *ě- > *ja- > a-. Govori se o problemu varijanata dativa/lokativa jednine *mhardně i *msoftně te se na osnovi podudarnosti s latvijskim dativom mun zaključuje da je stariji lik bio *mhardně. Detaljno se razmatraju i slavenske varijante dativa/lokativa jednine *tebě i *tobě (u južnoslavenskom je samo *tebě, a u ostalim je slavenskim jezicima uglavnom oboje) te se predlažu različite mogućnosti kako je do tih varijanata došlo. Objašnjava se rekonstrukcija naglaska u slavenskom dativu jednine *mhardneʀʀʖ, *tebeʀʀʖ/tobeʀʀʖ (ali u genitivu jednine *meʂne, *teʂbe), akuzativu jednine *męʄ i *tęʄ, te u instrumentalu jednine *mhardnòjǫ/mhardnojǫʀ, *tobòjǫ/tobojǫʀ. Cirkumfleks se u nominativu i akuzativu svih brojeva u slavenskim osobnim zamjenicama objašnjava djelovanjem Meilletova zakona, koje je kod osobnih zamjenica bilo djelomično i analoško, a ne strogo fonetsko pravilo. Osim toga, objašnjava se poseban tip pomične naglasne paradigme koja se nalazi u osobnih zamjenica te se objašnjava postanak nekih sekundarnih slavenskih oblika, kao što je štokavsko naʄs, vaʄs, zá me itd. U istočnobaltijskom se pomno sagledavaju različite jedninske osnove koje se ondje javljaju te se objašnjava njihov postanak: man- (analogijom prema tav-), mun- (izvorno samo u dativu jednine), tav- (pravilno od indoeuropskoga *tew-), tev- (od starijega *teb- analogijom prema tav-). S rekonstrukcijom je osobnih zamjenica povezana i glasovna promjena *ew > *ow u baltoslavenskom za koju zaključujemo da je bila je djelovala ispred svih samoglasa, a ne samo ispred stražnjih. Što se tiče indoeuropskih osobnih zamjenica, zaključuje se da su imale manje padeža od imenica. U jednini nije bilo posebnih oblika (ili se ne mogu rekonstruirati) za lokativ, instrumental i ablativ, a u množini je i dvojini moguće rekonstruirati samo nominativ i akuzativ od naglašenih oblika, te nenaglasnica u genitivu, dativu i akuzativu. U indoeuropskom provizorno rekonstruiramo i oblike *més u nominativu množine 1. lica (uz *wey-) te *túbhsuperi u dativu jednine 2. lica (uz *tébhsuperi). Pomno se razmatra problem duljenja u jednosložicama u indoeuropskim osobnim zamjenicama te jednosložnim česticama i prilozima (npr. ie. *tú/tū acutenosp "ti", *nú/nūacutenosp "sada"), te se zaključuje da je riječ o fonetskom duljenju (a ne o fonološkoj duljini). Zaključuje se da duljina nastala duljenjem u jednosložicama daje akut u baltoslavenskom, dočim obična indoeuropska prijevojna duljina daje cirkumfleks. Vezano uz odraz indoeuropske prijevojne duljine u baltoslavenskom, zaključuje se da je potreban pomniji pristup grañi te da je u baltoslavenskom po svemu sudeći bilo više faza u kojima su vrddhi-tvorbe dobivale katkad akut, katkad cirkumfleks, ovisno kada je tvorba nastala.
Sažetak (en):
This dissertation provides an overview of personal pronouns and their history in all Balto-Slavic languages. Common Slavic, East Baltic, West Baltic, Balto-Slavic and Indo-European system of personal pronouns (including accentuation) is reconstructed, and the Balto-Slavic system of personal pronouns is derived from Proto-Indo-European. In the reconstruction of Proto-Indo-European personal pronouns, emphasis is placed on Balto-Slavic data and its use in the reconstruction. We also deal with several problems of historical phonology, accentology and morphology of Slavic and Balto-Slavic which are related to the reconstruction of personal pronouns. In Slavic, there were two different forms of the 1st person nominative singular pronoun with two different accents - *jaɾ i *jãzhard < *jāzhardʀ. Both forms were inherited from Proto-Indo-European: *égacutenosp (>*jaɾ) and *egacutenospHóm (>*jāzhardʀ). Later in Slavic, one of these two forms and accents was generalized differently in different languages. OCS azhard is due to an irregular allegro-change of the initial *ě- > *ja- > a-. The problem of the dative/locative singular variants *mhardně and *msoftně is also tackled - on the basis of the correspondence to the Latvian dative mun, the form *mhardně is interpreted as older. The dative-locative singular variants *tebě and *tobě are closely investigated (South Slavic has only *tebě, North Slavic has both), and possible historical explanations are suggested. The reconstruction of the accent in the Slavic dative singular *mhardneʀʀʖ, *tebeʀʀʖ/tobeʀʀʖ (cf. genitive singular *meʂne, *teʂbe), accusative singular *męʄ and *tęʄ, and instrumental singular *mhardnòjǫ/mhardnojǫʀ, *tobòjǫ/tobojǫʀ is discussed as well. In Slavic personal pronouns, the circumflex in the nominative-accusative of all numbers is explained via Meillet's Law. Meillet's Law was partly analogical in personal pronouns and not a strictly phonetic change. The special type of mobile paradigm in personal pronouns is tackled, and some secondary Slavic forms, like Štokavian naʄs, vaʄs, zá me etc. are explained as well. Concerning East Baltic, an overview and historical interpretation of different singular stems is given: man- (by analogy to tav-), mun- (originally only in the dative singular), tav- (regullarly from PIE *tew-), tev- (from older *teb- by analogy to tav-). The Balto-Slavic change of *ew > *ow is important in the reconstruction of personal pronouns - it is concluded that this change was regular in front of all vowels, not only back ones. As for PIE personal pronouns, they seem to have had less cases than nouns. In singular, there were no special forms (or no reconstructable forms) in the locative, instrumental and ablative. In plural and dual, there were orthotonic forms in the nominative-accusative and clitics in the genitive-dative-accusative. In Indo-European, I tentatively reconstruct the 1st person nominative plural form *més (besides *wey-) and the 2nd person dative singular *túbhsuperi (besides *tébhsuperi). Concerning PIE personal pronouns and monosyllabic particles and adverbs (cf. PIE *tú/tū acutenosp "thou", *nú/nūacutenosp "now"), the problem of monosyllabic lengthening is thoroughly dealt with. The cases of monosyllabic lengthening are interpreted as having phonetic (not phonologic) length. The length arising from monosyllabic lengthening yields acute in Balto-Slavic, while regular PIE lengthened grade yields circumflex accent. As for the reflex of PIE lengthened grade in Balto-Slavic, it is concluded that a more careful approach to the material is needed. It is likely that there were a couple of phases in Balto-Slavic during which, depending on the phase, new vrddhi-derivations got either acute or circumflex accent.
Brzi preglednik: ?vdoc=7426&page=1
big_sql: 0.00042486190795898 | sql_other: 0.0039899349212646