NSK
NSK

Digitalni akademski repozitorij (DAR)

time: 0.0021688938140869
 

Radić, Antun

(Trebarjevo Desno, 1868 - Zagreb, 1919)

Radić, Antun
ID: 779
Radovi u repozitoriju: 1
Biografija:

Antun Radić, hrv. etnolog, političar i publicist (Trebarjevo Desno, 11. VI. 1868 – Zagreb, 10. II. 1919). Slavistiku i klasičnu filologiju studirao je u Zagrebu i Beču (1888–92), a 1892. doktorirao je u Zagrebu tezom iz hrv. književnosti. Od 1892. do 1897. predavao je u gimnazijama u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu, a 1897–1901. uređivao je Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, prvi hrv. etnološko-folkloristički časopis u izdanju JAZU. God. 1899. pokrenuo je Dom. List hrvatskomu seljaku za razgovor i nauk, prvi hrv. časopis namijenjen seljaštvu, i uređivao ga do 1904., ispunjavajući ga uglavnom svojim prilozima. Isticao je potrebu osnivanja polit. stranke koja bi zastupala interese seljaka pa je 1904. zajedno s bratom Stjepanom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS). Sudjelovao je u izradbi stranačkoga programa, osnivanju mreže lokalnih podružnica te pripremanju glavnih skupština HPSS-a. Kao kandidat HPSS-a u tri je navrata bio zastupnik u Hrvatskom saboru (1910–13) i pritom se zalagao za reformu lokalne uprave i školstva. Surađivao je u stranačkim glasilima, osobito u Domu, kojemu je bio urednik (1908–09) i izdavač (1912–14). Bio je tajnik Matice hrvatske 1901–09., a 1906–09. urednik Glasa Matice hrvatske u kojem je istupao protiv predstavnika moderne u hrvatskoj književnosti. Od 1917. bio je prof. u zagrebačkoj Drugoj klasičnoj gimnaziji. Premda je Radićevo etnološko djelovanje ograničeno na kratko razdoblje od 1896. do 1902., njegove teorijsko-metodološke zamisli i koncepcije u djelu Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu (1897) učinile su ga utemeljiteljem hrv. etnologije kao samostalne znanosti. Osnova je zamišljena kao iscrpna i opširna uputa za etnografski rad na terenu te kao sredstvo za istraživanje seljačkoga života. U uvodnom dijelu R. ističe kako je došlo vrijeme da se utemelji nova znanost, narodoznanstvo ili etnologija, a predmet njezina istraživanja bili bi narod i narodna kultura. Objašnjavajući odnos tih dvaju ključnih pojmova, R. postavlja tezu o dualnoj socio-kulturnoj strukturi hrv. naroda, tvrdeći da ona sadrži dvije sastavnice: narod (seljake) i »gospodu« (neseljake) te da svaka od tih dviju sastavnica ima svoju kulturu. Kultura – osnovna kategorija njegove teorijske koncepcije, razlaže se, dakle, na narodnu/seljačku i gospodsku/neseljačku, ili, prema Radićevoj izvornoj terminologiji, na »kulturu srca« i »kulturu uma«. R. nadalje ističe da kultura ima integracijsko i segregacijsko svojstvo: unutar nacije djeluje ujedinjavajuće, a unutar etničke i društv. zajednice razjedinjavajuće (odvajajući narod/seljake od gospode/neseljaka). Samo narodnu, seljačku kulturu on smatra izvornom hrvatskom, objašnjavajući da su se u »gospodsku« kulturu uvukli tuđinski utjecaji. R. je također razradio i pitanje etnografske i etnološke znanstv. metode. Njegov je izričiti zahtjev da građu o nar. životu zapisuju oni koji po njegovu uvjerenju jedini mogu spoznati »dušu narodnu«, a to su oni koji u toj kulturi žive i sudjeluju, dakle sami seljaci, i to doslovnim zapisom, odn. u svojem izvornom jeziku/govoru, ili eventualno intelektualci seljačkoga podrijetla (npr. seoski učitelji, svećenici i sl.). Zapisanu etnografsku građu zaprimaju znanstvenici na čitanje, redigiranje, provjeru, analizu i interpretaciju te objavljivanje. Smisao i potreba etnološkoga istraživanja, prema Radiću, proizlaze iz dvaju ciljeva, znanstvenoga (traženje općenitih zakona po kojima narod živi i misli i njihovih uzroka te vrjednovanje tradicijske kulture) i političko-ideološkoga (»pomirenje naroda i gospode«, međusobno poštivanje njihovih kultura, uključivanje seljaštva u polit. život kao ravnopravnoga partnera i polit. subjekta). Pored etnologije, u znanstvenom se radu bavio i književnopov. temama, prevodio je djela rus. književnosti (A. S. Puškin, N. V. Gogolj i L. N. Tolstoj) te je objavio veći broj tekstova o njemu suvremenim polit. temama (položaj Hrvata u Habsburškoj Monarhiji, Riječka rezolucija, uloga HPSS-a u hrv. društvu). Njegovi radovi objavljeni su unutar Sabranih djela (I–XIX, 1936–39).

Izvor: Leksikografski zavod Miroslav Krleža