NSK
NSK

Digitalni akademski repozitorij (DAR)

time: 0.0027129650115967
 

Kišpatić, Mijo

dr. sc. (Osijek, 1851 - Zagreb, 1926)

Kišpatić, Mijo
ID: 235
Radovi u repozitoriju: 1
Biografija:

Prirodoslovac, mineralog i petrolog (Osijek, 22. IX. 1851 — Zagreb, 17. V. 1926). U Osijeku 1869. završio gimnaziju, na Sveučilištu u Beču 1873. studij grupe prirodopis, matematika i fizika, specijalnost mineralogija i petrologija, te 1874. položio profesorski ispit. Ondje završio 1881. doktorsku tezu O postanku poluopala u Gleichenberžkom augit-andezitu, a formalni doktorat stekao te godine na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. God. 1873. namjesni, 1874. pravi učitelj u gimnaziji u Osijeku, 1874–75. profesor na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima te 1875–93. u Velikoj realci u Zagrebu. Od 1875. radio i u Đ. Pilara na mikroskopskim i kemijskim analizama stijena te se 1882. habilitirao na Mudroslovnom fakultetu za docenta iz petrologije. God. 1893. postao je pristavom Mineraloškoga odjela Narodnoga muzeja, 1894. izabran za izvanrednoga, a 1896. za redovitoga profesora mineralogije i petrologije na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1910. do umirovljenja 1918. bio je predstojnik Mineraloško-petrografskoga zavoda Mudroslovnoga fakulteta. I nakon umirovljenja ostao je honorarnim profesorom i nastavio raditi u Muzeju do 1919, kad je teško obolio. Kao istraživač i publicist postignuo je visoke znanstvene rezultate u prirodoslovnim disciplinama, među kojima su glavni oni iz petrologije. U istraživanje i znanstveni rad uveo je najsuvremenije optičke metode, nabavio i adaptirao najbolje instrumente, što mu je uz izvrsna terenska opažanja omogućilo vrhunska znanstvena dostignuća. Istraživao je magmatske i metamorfne stijene, napose andezite, trahite, zelene škriljce, serpentine, gabre, amfibolite, kloritne škriljce, dacite, silimanit-staurolitne škriljce u kristalinskim masivima u Hrvatskoj te BiH (Rad JAZU, 1886, 78; 1889, 95; 1892, 111; 1901, 147). Otkrio je do tada nepoznate stijene – glaukofanite Fruške gore, kloritne škriljce Psunja i Moslavačke gore, zelene škriljce Medvednice. Za tadanju i današnju svjetsku znanost iznimno su vrijedni njegovi radovi o serpentinskoj zoni u Bosni i Hrvatskoj (Rad JAZU, 1897, 133; 1899, 139), u kojima je opisao sve stijene koje se danas definiraju kao ofioliti. Pisao je i o kremenim pijescima na Susku i boksitima u hrvatskom kršu. Od 1879. do 1917. napisao je skupinu članaka, studija i izvješća o potresima, među kojima i pionirski rad o vertikalnom gibanju morskoga dna u Jadranu. Izradio je i kartuPotresi u Hrvatskoj, koja se čuva u HDA.

Izvor: Leksikografski zavod "Miroslav Krleža"